Što ovo je, a što nije.
DNS znači Domain Name System -- sustav imenovanja domena. DNS pretvara imena strojeva u IP adrese koje imaju svi strojevi na mreži. On prevodi (mapira, kako bi se to reklo u žargonu) iz imena u adresu i iz adrese u ime, i još neke druge stvari. Ovaj KAKO dokumentira kako definirati takva mapiranja koristeći Unix sustav, uz par stvari specifičnih Linux sustavu.
Mapiranje je jednostavno povezivanje između dvije stvari, u ovom slučaju
imena stroja, kao ftp.linux.org, i IP broja (ili adrese) stroja, kao
199.249.150.4. DNS također sadrži mapiranja u drugom smjeru, iz IP
broja u ime stroja; ovo se zove obrnuto mapiranje (eng. "reverse mapping").
DNS je, neupoznatom (tebi ;-), jedno od mračnijih područja administriranja mreže. Srećom, DNS nije stvarno tako težak. Ovaj KAKO će pokušati učiniti neke stvari jasnijima. On opisuje kako podesiti jednostavan DNS server. Počet ćemo sa caching only serverom da bi došli do podešavanja primarnog DNS imenskog servera za domenu. Za kompleksnije postavke možeš pogledati PiO poglavlje ovog dokumenta. Ako to nije opisano tamo trebat ćeš pročitati Pravu Dokumentaciju. Što je i od čega se sastoji Prava Dokumentacija bit će objašnjeno u zadnjem poglavlju.
Prije nego počneš s ovim, trebao bi konfigurirati svoj stroj tako da se možeš telnetirati na i s njega, i uspješno uspostaviti sve vrste veza na mrežu, i posebno bi trebao moći napraviti telnet 127.0.0.1 i time doći na svoj stroj (probaj sad!). Za početak također trebaš ispravne /etc/nsswitch.conf, /etc/resolv.conf i /etc/hosts datoteke, jer njihovu funkciju ovdje neću objasniti. Ako ovo već nemaš podešeno i u radu, Networking-HOWTO i/ili Networking-Overview-HOWTO objašnjavaju kako to podesiti. Pročitaj ih.
Kada kažem 'tvoj stroj', mislim na stroj na kojem pokušavaš podesiti DNS, ne na niti jedan drugi stroj koji imaš, a koji je uključen u tvoje mrežne napore.
Pretpostavit ću da nisi iza bilo kakvog firewalla koji blokira upite o imenima. Ako jesi, trebat ćeš posebnu konfiguraciju -- pogledaj poglavlje PiO.
Opsluživanje imenima na Unixu je omogućeno programom zvanim named.
On je dio ``BIND'' paketa kojim koordinira Paul Vixie uime Internet Software
Consortiuma. Named je uključen u većinu Linux distribucija i obično je
instaliran kao /usr/sbin/named, obično iz paketa zvanog
BIND.
Ako imaš named, vjerojatno ga možeš i koristiti; ako ga nemaš,
nabavi ga binarnog sa neke Linux FTP lokacije, ili nađi najnoviji i najbolji
izvorni kod sa
ftp://ftp.isc.org/isc/bind/src/. Ovaj KAKO govori
o verziji 8. Stara verzija ovog HOWTO-a, o verziji 4, je još uvijek dostupna
na
http://www.math.uio.no/~janl/DNS/ u slučaju da koristiš bind
4 (nažalost, KAKO za verziju 4 ne postoji :( op. prev.). Ako namedova
man stranica govori o named.conf, imaš BIND 8; ako govori o datoteci
named.boot, imaš BIND 4. Ako imaš 4 i brineš o sigurnosti, stvarno bi
trebao nadograditi na najnoviju 8-icu. Odmah.
DNS je baza podataka cijele mreže. Pazi što ćeš staviti u nju. Ako staviš smeće u nju, ti i drugi ćete dobiti smeće iz nje. Održavaj svoj DNS urednim i dosljednim i dobro će te služiti. Nauči ga koristiti, administrirati, ispravljati greške i bit ćeš još jedan dobar administrator koji čuva mrežu od padanja na koljena zbog krivog upravljanja.
Napomena: pravi rezervne (backup) kopije svih datoteka koje ti naložim da promijeniš ako ih već imaš, tako da ako ništa ne bude radilo nakon ovoga, možeš sve vratiti u staro, radno stanje.